NEDJELJA, 28. RUJNA, 2014.
Treći dan našeg boravka (28.09.2014.) u italijanskim zapadnim Julijskim Alpama, predviđen je za uspon po grebenskoj stazi „Ceria – Merlone“, slovenski „Poliški Špiki. Ona je posvećena alpinistima iz Trsta Celestino Ceria i Ruggero Merlone, koji su tragično stradali prilikom penjanja na Monte Rosa.Zašto naziv grebena „Poliški Špiki“?
Neumorni tragač, a istraživač slovenskih imena u ovim planinama, Julijskih Alpa, Henrik Tuma,  pokušao je sačuvati od zaborava nazive lokalnih imena. Tako, je stari naziv za Montaž  (2753 m) - Špik (Špik Police), te dalje navodi imena vrhova po grebenu od zapada prema istoku. Špik nad Stražnjom Policom (2680 m), poznatiji kao sjeverni toranj Montaža, Špik od Lavina (2606 m), Špik nad Cijanerico (2461 m),  Špik Hude Police (2430 m), Špik nad Tratico, Špik nad Studencima (2392 m), Špik Teške police,. Sljedeća na redu je Špik Nosy –Špik nad Nosom (2531 m), Špik nad Špranjo - preko proreza (2554 m). Stoga, u svojoj knjizi - Onomastika Julijskih Alpa, Ljubljana 1929. - piše „Jedini autentični naziv za vrhove na slovenskom je „poliške Špike“. Staza se proteže uzduž glavnog grebena Poliških Špikov od prijevoja Forcela Lavinal dell Orso/ Škrbina Prednje Špranje (2138 m) do prijevoja Forca de lis Sieris/Škrbina nad Tratico (2274 m). Put je dug i težak. Tehnički nije prezahtjevan, ali zbog svoje dužine traži dobru kondiciju i fizičku spremnost. Na izloženim dijelovima put je dobro osiguran sajlama i ljestvama (ferrata). Staza je prepuna polica, usjeka, procjepa, tjesnaca, različitih stijena u obliku tornjeva, piramida i zubaca. O nevjerojatnoj ljepoti ovog grebena, slovenski planinar i pisac Tina Mihelič je napisala - za pravog i istinskog ljubitelja Julijskih Alpa, greben Poliške Špiki neizbježno je dužna tura.!



Pogled od zapada prema istoku na dio  grebena staze Ceria – Merlone (Slovenski - Poliške Špiki).

ISHODIŠTE POHODA:
Rifugio Corsi (n/v 1874 m), Forcella Lavinal dell Orso / Škrbina Prednje Špranje(n/v 2138 m), Špik nad Nosom/Foronon del Buinz - Bivak Luca (2531 m), Špik Hude Police/Cima di Terrarossa (2430 m), Rifugio di Brazza (n/v 1660 m), te Pecol – parking (n/v 1510 m). Dužina staze 19,9  km. Visinska razlika pri usponu 1096m, pri spustu  1459 m. Aktivno vrijeme hoda 5 h i 25 minuta. Vrijeme stajanja 4 h 12 minute. Ukupno provedeno vrijeme 9 h i 38 minuta. Minimalna visina  1510 , a maksimalna 2531 m.



Info sa zaslona gpx uređaja.

Uspon po stazi Ceria Merlone može se izvesti iz dva osnovna pravca: Sa zapadne strane od prijevoja – Forcela de lis Sieris/Škrbina nad Tratico, te sa istočne strane od prijevoja Forcella Lavinal dell Orso / Škrbina Prednje Špranje. Oba pravca su jednako zanimljiva. Preporuča se uspon sa istočne, iz razloga što je sam početak uspona do vrha grebena zahtjevan, pa je taj teži dio bolje učiniti na početku, nego na kraju, kada smo već malo umorni i trudni. Obzirom, da smo odsjeli u domu –Rifugio Corsi, logičan je izbor da uspon započnemo sa istočne strane grebena. Ruta se može podijeliti u tri dijela: Prvi dio odnosi se na pristupni put do ulaska na stazu Ceria Merlone ( 4,6 k), drugi dio odnosi se na samu stazu Ceria Merlone (8,6 km), te treći dio koji se odnosi na onaj dio puta, od završetka staze Ceria Merlone, preko uspona na Hude police/Cima Terrarossa i spust do parkinga na planini Pecol.

Od doma – Rifugio Corsi krenuli smo u 7 h i 20 minuta. Dan je prekrasan, sunčan i vedar, bez i jednog oblačka. Ovaj prvi (pristupni) dio puta je jednostavan i ugodan za hodanje. Od doma slijedimo označenu stazu br. 625, koja vodi u pravcu prema Sella Nevei. Odmah na početku staze sa desne strane, prolazimo pored bunkera i tunela – vidljivi ostaci iz Prvog svjetskog rata. Laganim hodom ubrzo dolazimo do križanja putova; ravno staza 625 nastavlja za sedlo - Passo degli Scalini i dalje za Sella Nevea. Mi nastavljamo desno stazom 626, po ugodnom travnatom dijelu zatim po siparu do prijevoja Forcella Lavinal dell Orso/Škrbina Prednje Špranje, od kuda započinje staza Ceria Merlone.



Ispred doma – Rifugio Corsi.



Pogled od doma na izlazak sunca.



Na početku staze.



Pogled na greben, kojim vodi staza Ceria – Merlone.



Gamsovi, na jutarnjoj ispaši na prijevoju Škrbina Prednje Špranje.



Pripreme za uspon po ferrati.



Pogled prema istočnim Julijskim Alpama u Sloveniji.

Od ovo prijevoja Škrbina Prednje Špranje započinje drugi dio puta.  Ruta, Ceria – Merlone, je definitivno jedna od najljepših u   zapadnim Julijskim Alpama. Spektakularan pogled na sve poznate grupe planina, koji oduzima dah. Na ispostavljenim dijelovima staza je osigurana sajlama i na jednom mjestu ljestvama, prolazi dijelom po  izloženim osiguranim i neosiguranim policama i oštrim vrhovima, tjesnacima, žljebovima i kaminima. Ova staza bila je osigurana za vrijeme Prvog svjetskog rata, gdje je  italijanska vojska imala položaje (obnovljena 1971. god.), dok je Austro-Ugarska držala položaje na skupini Jof Fuart/Višu. Neizostavni su i impresivni ostaci iz Prvog svjetskog rata, te bliski susreti s vrlo pitomim kozorogima i gamsovima. Od Škrbine slijedimo stazu po siparu, koja nas dovodi do podnožja stijene nižih vrhova (Cima dell Purtate 2436 m). Odmah na početku ulaska u stijenu, započinje strmi uspon po velikim kamenim grotama za što je potrebno koristiti i ruke i noge. Zatim, ubrzo dolazimo do prvih sajli pomoću kojih se dižemo po uskom kaminu, potom staza skreće lijevo prema istoku i priječi po ispostavljenim uskim policama, te nas dovodi do Punte Plagins/Špice  Planja (2411 m). Tu nas čeka 10 m strma kamena stijena opremljena aluminijskim ljestvama uz pomoć kojih se dižemo i dolazimo na izrazitu škrbinu – sedlo pod Vrh Krneg dola/Monte Cregendul (2351 m). Od ovog sedla vodi nemarkirani put dobro uočljiv „Mulatiera“ iz Prvog svjetskog rata, po kojoj se do ovog sedla može popeti ili se spustiti do Sella Nevea ili parkinga na Pecol. Na ovom prijevoju – sedlu sjatilo  se mnogo kozoroga, koji poslije dobre ispaše odmaraju i nemaju straha od ljudi. Nekoliko fotki koje će potkrijepiti i dopuniti opis staze.



Na početku uspona  po stazi Celia Merlone/Poliške Špiki.



Na zahtjevnom dijelu po ferrati, kroz uski kamin i po velikim kamenim grotama.



Od tu nam se otvara široki pogled na Austrijske vrhove pod snijegom. Posebno se ističe visoka piramida Grossglochnera.



Pogled prema istoku na slovenske Julijske Alpe i njihove vrhove: Mangart, Jalovec, Triglav, Škrlatica, Razor…



Priječenje prema istoku.



Na izloženom dijelu staze po osiguranim policama. U daljini na stazi kozorog odmara u jutarnjim sunčanim zrakama.



Prečenje po uskim policama prema istočnoj strani grebena.



Još jedan usamljenik promatra naš dolazak. Prekrasan pogled na vrhove koji iz oblaka vire kao otoci iz mora. Savršen dan za planinarenje i uživanje u nesvakidašnjem okruženju prirodne ljepote.



Na okomitom usponu po ferrati, koja nas dalje dovodi do uspona po ljestvama ispod vrha Punte Plagins/Špice  Planja (2411 m).



Uspon po stijeni osiguran aluminijskim ljestvama.



Na usponu po ljestvama.



Na prijevoju - škrbina pod Vrh Krneg dola/Monte Cregendul (2351 m). Domaćini, kozorogi, dobro ugojeni u božanskom ozračju odmaraju.



Još jedan usamljenik, izoliran od stada na odvojenoj stijeni, promatra što se oko njega događa.

Dolaskom na prijevoj – škrbinu Monte Cregnedul (2351 m), zapravo, popeli smo se na glavni greben. Tu staza mijenja smjer desno u pravcu zapada i započinje uspon po ispostavljenim uskim policama do pod sam vrh Planje, te se i dalje nastavlja  zahtjevniji prolaz na južnu bočnu stranu. Zatim slijedi ugodno priječenje po širokim  prozračnim policama jugozapadne strane Nižih vrhova do prijevoja – škrbine Forza de la Val (2352 m). Sa ovog prijevoja moguć je spust po ne markiranom putu na planinu Krni dol i dalje do Sella Nevea. Od ovog prijevoja počinje najzahtjevniji dio staze Ceria Merlone. Od prijevoja staza započinje spustom po kamenjaru, okvirno, 40 metara, zatim po travnatoj polici dolazimo do strmog žlijeba u stijeni Špika nad Špranjo/Modeon del Buinz (2554 m). Na početku je sipar, a pri kraju žlijeba prelazi se manje sniježište. Od tu započinje teži uspon po sajlama  koji nas dovodi do okomitih stijena, na kojima ima dovoljno uporišta za noge, što omogućava siguran uspon i užitak penjanja. Put dalje nastavlja po uskim policama koje okružuju vršni greben Špika nad Špranjo/ Modeon del Buinz, zatim  dovodi do većeg prijevoja – škrbine koja dijeli ovaj vrh od Špika pod Nosom/ Poronon del Buinz ( 2531 m), na kojem je smješten bivak Luca.



Početak ferrate  i priječenja po policama.



Priječenje po policama.



Priječenje po uskim i ispostavljenim policama.



Izlazak na čudesan prijevoj Force de la Val, drugo mjesto gdje se put može napustiti i spustiti  po ne markiranom putu na planinu Krni dol i dalje do Sella Nevea.



Pogled na Koštrunove Špice/Cime Castrein. Jučer smo sa tog vrha gledali ovaj greben, a danas je pogled u suprotnom smjeru.



Na vršnom grebenu.



Pogled na skijalište i skupinu Kaninskih vrhova.



Spust od prijevoja – škrbine Force de la Val.



Strmi uspon pod stijenom Špika nad Špranjo/Modeon del Buinz.



Pogled u nazad na uski gremen i tornjeve koji se nižu jedan za drugim.



Uspon po strmom žlijebu pod stijenom Špika nad Špranjo/Modeon del Buinz.



Pogled na uski greben staze Ceria Merlone/Poliške Špiki. Na istoku u slovenskim Julijskim Alpama dominiraju tri planinska vele dostojnika Mangart, Jalovec i Triglav.



Na stazi prema prijevoju koji dijeli Modeon del Buinz/Špik nad Špranjo od Fornon del Buinz/Špik pod nosom (bivak Luca).



Pogled sa širokog prijevoja na vrh Fornon del Buinz/Špik pod Nosom (bivak Luca 2531 m).



Mali odmor na prijevoju.



Uspon na vrh Špika pod Nosom, na kojem je postavljen bivak.

Na vrh Fornon del Buinz/Špik nad Nosom (n/v 2531 m) dolazimo u 12 h i 30 minuta. Ugodno i sunčano vrijeme iskoristili smo za odmor, marendu, te za uživanje u prekrasnom panoramskom vidiku. Na ovom vrhu – na stazi Ceria Merlone postavljeno je prekrasno sklonište „bivak“, otvoren u rujnu 2012. Dala ga je izgraditi obitelj planinara Luce Vuericha, koji je poginuo u lavini na Prisojniku 2010. godine. Riječ je o vrlo lijepoj montažnoj drvenoj kućici – bivku, od 16 m² sa smještajnim kapacitetom od 8 ležaja. Sa ovog vrha, kao i sa cijelog grebena pogled je otvoren na sve strane. Prema jugu vidimo cijelu kaninsku skupinu, na zapadu Montaž i preko njega Dolomite. Na sjeveru su austrijski sniježni vrhovi, a na istoku slovenski dio Julijskih Alpa.



Pogled na bivak sa zadnje strane.



Zajednička fotka ispred bivka - Luce Vuericha (n/v 2531 m).



Pogled na unutarnje uređenje biva.

Nakon duže pauze i odmora, nastavljamo spust po strmom dijelu staze po velikim kamenim gromadama do prijevoja Forca de lis Sieris/škrbina nad Tratico (2274 m). Na izloženim mjestima, staza, je osigurana sa sajlama. Sa ovog dijela staze posebno se lijepo vidi Jof Fuart/Viš sa zapadne strane, kao i Jof de Montasio/ Montaž. Sam prijevoj je slikovit i interesantan.  I na ovom prijevoju su vidljivi ostaci bunkera iz Prvog svjetskog rata. Tu smo zatekli nekoliko gamsova, kojima se moglo prići na dva metra.



Na spustu prema prijevoju.



Pogled u nazad na bivak.



Pogled na Jof Fuart/Viš sa zapadne strane.



Pogled na Jof de Montasio/Montaž i njegov greben.



Među stijenama.



Pri kraju spusta prije dolaska na prijevoj Forca de lis Sieris/Škrbina nad Tratico.



Elegantni gams, na stijeni 2 m iznad mene, bez straha je pozirao.



Pogled oči u oči.



Forca de lis Sieris/Škrbina nad Tratico (2274 m).

Na ovom prijevoju završava staza Ceria Merlone. Treći dio ovog puta odnosi se na uspon na Cimu Terrarossa/Špik Hude police (2420 m), te spust po mulatieri do doma – Rifugio Brazza (1660 m), a potom do parkinga na Pecol. Od prijevoja spuštamo se nakratko po siparu, zatim po travnatom dijelu staza priječi južnu bočnu stranu Cime Gambon/ Špika nad Tratico (2405 m), do raskrižja putova: desno za Cima di Terrarossa/Špik Hude police (2420 m) 20 min., lijevo za Rifugio Brazza i parking Pecol. Ekipa nije bila spremna za uspon na Špik Hude police, budući su neki od njih već bili, a drugi nisu imali volje. Uz kratku konsultaciju i pristanak  vodiča i ostale ekipe, odlučio sam se popeti na vrh. Put prema vrhu vodi po sitnom kamenjaru i vijuga po serpentinama, te uskoro dovodi do križanja: lijevo se odvaja staza „Leva“ za Montaž, a desno na Špik Hude police. Ubrzo stižem na vrh –Špik Hude police/Cima di Terrarossa  (n/v 2420 m). Na vrhu se kratko zadržavam, samo toliko koliko je bilo potrebno da napravim nekoliko fotografija, a potom nastavljam spust istim putom do raskrižja i dalje travnatom stazom – mulatierom do Rifugio Brazza.



Na stazi koja priječi južnu stranu  Cime Gambon/ Špika nad Tratico.



Na vrhu Cime di Terrarossa/Špik Hude polica (n/v 2420 mm), u pozadini Jof Fuart/Viš.



Pogled na Montaž sa vrha Cima Terrarossa.



Pogled u nazad prema vrhu Cima di Terrarossa.



Spust stazom "Mulatijerom" prema domu - Rifugio Brazza.



Zajednička fotka ispred doma – Rifugio Brazza (n/v 1660 ).

Nakon osvježenja u domu nastavljamo put prema parkingu na planini Pecol, gdje dolazimo u 16 h i 20 minuta. Tu završava naš trodnevni izlet i planinarenje u Julijskim Alpama Italije.
U nastavku slijedi: gpx tragovi na Google earthu, vertikalni profil staze, gpx tragovi na topo karti, slideshow albuma fotografija, te video snimka gpx tragova na Goofle earthu.



Gpx tragovi na Google earthu.





Gps tragovi na topo karti.