Subota, 19.09.2020.
Gotovo svako veće naselje podno Velebita ima od davnina uhodane staze i lijepo građene putove u svojem zaleđu, kojima su pastiri gonili svoja stada u hladnije i plodnije predjele Velebita. Na tim predjelima izgrađeni su ljetni stanovi, u kojima su boravili veći dio godine sve do prvih snijegova. Takve staze ima i malo mjesto Cesarica i Čačići.
Naziv Cesarica pored istoimenog imena sela, predstavlja primorsku padinu srednjeg Velebita koja se proteže od mora do Kurozeba. Ovaj dio srednjeg Velebita za planinare bio je dugo vremena neopravdano zapostavljen i zanemaren, sve dok PD Kamenjak iz Rijeke 2011. godine nije uredio obilaznicu pod nazivom „Podgorske staze na srednjem Velebitu“ i na taj način nama planinarima približili nesvakidašnju iskonsku i divlju ljepotu Velebita.
U planinarskom smislu ovaj predjel srednjeg Velebita za svakog planinara je zanimljiv i poželjan da se na njega dođe. Slika ispred, iza i oko nas je veličanstvena, a pogledi nezaboravni, posebno prema moru i otocima. Bilo gdje da se okrenemo vidimo neslućene kontraste: more, brodove, otoke, krš, kamen, drača, pašnjaci, livade, vrtače, lokve, dolci omeđenim suhozidima..., u kojima će svaki planinar doći na svoje i istinski uživati.
Dodatnu ljepotu i čar daju nekadašnji stočarski način života i izgrađeni ljetni stanovi – nekadašnja naselja Podgoraca, kao što su Pejakuša, Skorpovac i Radlovac. Prolazeći ovom stazom vraćate se u prošlost. Na svakom koraku se osjeća nekadašnja prisutnost stočarskog načina života.

Obilaznica obuhvaća slijedeće putne točke:
Cesarica - Stari put, Pejakuša - pl. sklonište Skorpovac - Vrh Kurozeb - Radlovac - kapelica Sv. Roka - Stipčev vrh, uvala Smojveruša, uvala Badnjina, kružna staza zatvara se u naselju Cesarica. Dužina ove kružne staza je 24,8 km. Vrijeme hoda od 9-10 h.

Vrh Kurozeb je najviša točka na obilaznici-Podgorske staze na srednjem Velebitu

PRISTUP AUTOMOBILOM (do sela Cesarica)
Pristup automobilom s Jadranske magistrale Rijeka – Zadar. U koliko se dolazi iz pravca Rijeke, neposredno poslije table za oznaku početka mjesta Cesarica, prema putokazu treba skrenuti na prvi odvojak na užu lokalnu cestu kojom se dolazi u centar mjesta Cesarice. Dužina puta od Rijeke do Cesarice 121 km. Potrebno vrijeme vožnje 2 h.

ISHODIŠTE POHODA – SMJER KRETANJA (s karakterističnim putnim točkama)
Ishodišna točka pohoda je parkiralište pored crkve Sv. Jelena – KT1- selo Cesarica (5 m), KT2-Stari put (550 m), KT-3 Pejakuša (830 m), KT4 - Pl. sklonište Skorpovac (958 m), KT5-Kurozeb(1168 m), KT6- Kapelica sv. Rok (960 m)- Radlovac, Staro sklonište Radlovac (965 m), KT7- Stipčev vrh (545 m), Vidikovac- Skok (60 m), Uvala Badnjina (1 m) - KT8- (na 15 m). Kružna tura završava na KT1 -Cesarica. Ukupna dužina gpx traga 24,8 km. Vrijeme gpx traga 9 h i 10 minuta. Minimalna visina 1 m, maksimalna visina 1173 m. Visinska razlika pri usponu 1626 m, pri silasku 1623 m. Visina polazišta (5 m). Visina odredišta 1168 m. Prosječan nagib 18%.

Izvod iz analize gpx traga

Opis puta
Mala četveročlana ekipa: 2 člana PD Učka iz Rijeke (Dragica i Matija Perić) i 2 člana PD Knezgrad iz Lovrana (Dean i moja malenkost), odlučili smo proći spomenutu obilaznicu. Ishodišna točka pohoda je selo Cesarica – crkva Sv. Jelena, gdje se nalazi KT1. Markirana staza vodi kroz selo – neposredno iza crkve dolazimo do raskrižja putova, prema smjerokazu: s lijeva prema Trolokvi odvaja se staza 14 za Čačiće (2 h) i Radlovac (4:30 h), kojom se zatvara kružni put ove obilaznice. Mi nastavljamo desno stazom 18 za Pejakušu (1:30 h) i Skorpovac (3:30 h). Staza presijeca  Jadransku magistralu, nastavlja nakratko  uskom asfaltnom cestom do zaselka Dokozići, zatim ulazi na lijepo građeni put koju vodi između ograda suhozida. U nastavku slijedimo kameniti put koji zavojito uspinje – prolazi između Gornje glavice s desne i Vrbanske glavice s lijeve strane, prateći neko vrijeme uz suho bujično korito. Na tom putu staza presijeca pet puta makadamsku cestu i preko Rujina dovodi nas do KT2 – Stari put.

Selo Cesarica u jutarnjim satima

KT1 – Crkva Sv. Jelena (5 m)

Raskrižje planinarskih putova

Prelazak preko Jadranske magistrale i nastavak uskom asfaltnom cestom do zaselka Dokozići

Blago položena staza prolazi uz i između ograda sazidanim suhozidom

Slijedimo lijepo građeni kameniti put, kojim su nekada Podgorci dolazili do Skorpovca. Na ovom dijelu puta vidimo mnogo primorskog vrijeska i kuša i ostalog mediteranskog bilja.

Primorski vrijesak - To je mediteranska biljka koja raste samo na kršu. Grmić naraste od 20 do 40cm u visinu i ova je biljka trajnica, ima snažan korijen iz kojeg izbija mnogo uspravnih i razgranatih ogranaka.

Stari nikad dovršeni put

Dolazak na drugu kontrolnu točku –TK2 Stari put (550 m), na kameni ispisan naziv kontrolne točke. Stari put je vidikovac od kuda se pružaju lijepi vidici na otok Pag, na naselja uz Jadransku magistralu i na veći dio Podgorja. 

Pogled na Pag i naselja uz more

Nakon kraćeg odmora nastavljamo put prema slijedećem odredištu Pejakuša.
Ova dionica puta duga je 1,4 km i dalje vodi kroz kamenjar i oskudno nisko šumsko raslinje. Sve što se više dižemo, vidici su širi i ljepši. Nakon 40 minuta laganog hoda dolazimo do zapuštenog zaselka Pejakuša i TK3 (830 m). Ova KT nalazi se 75 m lijevo od staze na nekadašnjem planinarskom skloništu vlasnika Ante Vrbana gdje je HPS imao sklonište od 198o. do 1989. godine. Nakon fotografiranja pored natpisa na zidu kuće, vraćamo se na stazu i nastavljamo uzbrdo kroz kamenjar i gustu makiju sve do izlaska na veću travnatu zaravan prošarana niskim kamenjarom. S ove zaravni otvara se jedinstven pogled na more i otok Pag. U nastavku staza nakratko vodi kroz nisko šumsko raslinje i ubrzo nas dovodi do prijevoja i još jednog vidikovca Male glavice. Od ove točke započinje spust u Skorpovačku kosu. Široki markirani put prolazi između suhozida te nas ubrzo dovodi u Skorpovac i KT4 (958 m).

Ulazak u napušteni zaselak Pejakuša

KT3-Pejakuša – nekadašnje planinarsko sklonište

Od Pejakuše staza nastavlja kamenjarom kroz makiju i nisko šumsko raslinje te nakon 1 km izlazi na veću travnatu zaravan prošaranu kamenjarom od kuda se pruža veličanstven vidik na Pag.

Na stazi od Pejakuše prema Skorpovcu

Pogled s travnate zaravni na otok Pag

Dolazak na prijevoj Mala glavica, od kuda staza započinje silazak u Skorpovačku kosu s kojom se dolazi do napuštenog sela Skorpovc ili Skorupovac kako ga nazivaju Podgorci i Ličani.

Staza vodi uz suhozide i visoku bukovu šumu

Planinarsko sklonište Skorpovac – KT4 (958 m)

Sklonište Skorpovac smjestilo se u istoimenom napuštenom selu uz samu Premužićevu stazu uz seosku šternu. Izgradili su ga i uredili članovi  PD “Sveti Šimun – Markuševec” iz Zagreba 2010. i 2011. godine. Sklonište ima 10 ležaja, peć, pitku vodo 30-ak metara iznad skloništa. Prvo sklonište bilo je u kući vlasnika Mile Vrbana. Kako se nije ulagalo u obnovu skloništa, postalo je neupotrebljivo pa je 1980. godine HPS iznajmio sklonište u Pejakuši koje je bilo u funkciji do 1989. godine. Pristup je moguć terenskim vozilom, odvojkom od ceste za Kuginu kuću.

Skorpovac je važno raskršće na Premužićevoj stazi kroz sjeverni i srednji Velebit. Tu je postavljeno nekoliko smjerokaza s nazivom odredišta i vremenima hoda od starih tabli, ispis na stablima do novih smjerokaza s  označenim brojem staze. Zanimljivo je da na dva različita smjerokaza vremena hoda se razlikuju preko 2 h. Tako na deblu bukve ispisan je naziv  Alan 6 h, a na novom smjerokazu u neposrednoj blizini Alan 8:45 h.

Na stablu bukve – Alan 6 h

Novi tipizirani smjerokazi – Alan 8:45 h

Vrijeme marende

Nakon duže pauze za odmor i marendu nastavak puta slijedi po Premužićevoj stazi. U prvom dijelu staza vodi zapadnim rubom Vrbanske dulibe paralelno s cestom do Splovina, gdje cesta završava. Od Vrbanske dulibe nekadašnjeg stalnog naselja ,staza prolazi između Vrbanske drage s desne i Razvršja s lijeve strane staze do livade Splovina i raskrižja. Kugina kuća desno (1 h), Premužićka ravno, a mi nastavljamo lijevo prema Kurozebu, Radlovcu (15 min), Čačići (2:30 h). Dužina ove dionice od Skorpovca do raskrižja na Splovinama je 3,7 km. Staza nakratko prolazi kroz šumu iz koje izlazi na zatravljeni kamenjar, spušta se do raskrižja: desno Radlovac, mi skrećemo lijevo za Kurozeb, nakratko travnatim dijelom, zatim kroz šumu iz koje izlazimo na greben i lijevo po njemu do vrha Kurozeba.

Na Premužićevoj stazi

Raskrižje

Od raskrižja Splovina prema Kurozebu

Prema vrhu Kurozeb

Kurozeb,
je izduženi kameniti greben sa istoimenim vrhom s nadmorskom visinom (1168 m). Pruža se u smjeru sjeverozapad-jugoistok u dužini 1,5 km. Na tom grebenu su još dva bezimena vrha, jedan na početku, a drugi na kraju grebena. Naziv Kurozeb je opravdan. Bura je nemilosrdno puhala toliko snažno da je trebao dodatni sloj odjeće kako bi se zaštitili. Na ovom predjelu u tijeku cijele godine ovdje su izrazita i snažna strujanja  zraka. 

Na vrhu Kurozeba

Zbog blizine mora s vrha se pružaju veličanstveni vidici na brojne velebitske vrhove, na Podgorje s priobalnim naseljima Prizna i Cesarica, otok Pag, Rab i Lošinj. Lijepo se vidi poznata plaža Zrće. U daljini nazire se Osorčica…

Trajekt plovi od Prizne prema Pagu

Na vrhu - zajednička fotografija

Zbog snažnog vjetra na vrhu se kratko zadržavamo, samo toliko koliko je bilo potrebno da se obavi zadaća i procedura vezano za kontrolne točke obilaznice. Kurozeb je KT5 (1168 m). Spuštamo se istim putom uspona da raskrižja od kojeg nastavljamo prema Radlovcu. Preko livada približavamo se napuštenim kućama. Uz trasu puta je urušena seoska šterna s velikom površinom za prikupljanje vode. Iza toga – raskrižje pl. putova od kojeg slijedi kratki silazak do kapelice Sv. Rok – KT 6 (960 m).

Pri silasku – pogled unazad na greben Kurozeba

Preko livada do napuštenog naselja

Raskrižje

Kapelica Sv. Rok (960 m) – KT 6 (960 m)

Radlovac je bio najveće cesaričko selo na Velebitu. Prema kazivanju Karle Smojver (novinaru Novog lista) u Radlovcu je bilo pet zaselaka: tri zaselka Smojvera, i po jedan Čačića i Dokozića ili točnije, bilo je 12 kuća Ćaćića, 10 kuća Dokozića i 34 kuće Smojvera (8 kuća Pavića, 10 kuća Mijatovića, 9 kuća Mijića i 5 kuća Jurića) - Izvor:  Kramaruša

O velebitskim stazama i lokalitetima - posebno onima s primorske strane detaljno su obrađene i opisane, a  koje se ne spominju u planinarskoj literaturi. Sve o tome možete doznati na web adresi: https://kramarusa.wordpress.com/?ref=spelling

Kapelica Svetog Roka je obnovljena, a i nekoliko kuća. Nedaleko od Kapelice, svojedobno u kući Ivice i Željka Ćaćića, HPS je imao planinarsko sklonište od 1989. do 2003. godine, kada je vlasnik raskinuo ugovor.
Na svakom koraku vidljivi su tragovi života Podgoraca, tu su krune šterni izrađene iz jednog komada kamena, poklopci ručne izrade, kamenje klesano i slagano bez veziva, ručno izrađene brave i ključanice…

Nekadašnje planinarsko sklonište

Kruna – šterne izrađena iz jednog komada kamena

Pogled u unutrašnjost šterne  puna vode

Tu je još nekoliko šterni

Nekoliko obnovljenih kuća

Nakon duže pauze za odmor i razgledavanje napuštenog sela, nastavljamo put prema Podgorju slijedećem odredištu – Stipčev vrh na kojem se nalazi KT7. Od Radlovca slijedimo markirani put koji  nas dovodi do Donjeg dolca, gdje su 40-ih godina prošlog stoljeća Cesarčani započeli graditi okruglo pojilište za stoku, ali ga nikad nisu završili. (Izvor Kramaruša). Iz Dolca put izlazi na Radlovačku kosu kojom se dolazi na prijevoj Sošnica.

Donji dolac – započeto, a nikad dovršeno pojilište za stoku

Pogled unazad na Donji dolac

Od prijevoja Sošnica, koji je i lijepi vidikovac spuštamo se po kamenitom i široko građenom putu, najprije kroz  makiju a kasnije kroz šumarke i više šumsko raslinje do odvojka za Stipčev vrh. Uspon na vrh je je atraktivan, penjemo se po kamenim grotama na mjestima uz uporabu ruku. Stipčev vrh je KT7 (545 m). I s ovog vrha prema moru i otocima pružaju se lijepi panoramski vidici.

 Na stazi kroz nisko šumsko raslinje pri silasku prema Stipčevu vrhu

Stipčev vrh

Zajednička fotografija na Stipčevu vrhu

Silazak istim putom uspona na stazu i nastavljamo desno širokim kamenitim putom preko predjela Ždrilo  kojim se dolazi  do sela Smojveri s desne strane puta. Put dalje nastavlja kroz selo Čačići kojim se izlazi  na Jadransku magistralu. Neposredno prije ulaska u selo Čačići nailazimo na zapreku. Naime, kod prve kuće vlasnik je zagradio prolaz (može se provući),  a uz zgradu su zavezana dva velika i opasna psa. U slučaju da se jedan od njih odveže prolaznik bi bio teško ozlijeđen. Tu treba nešto poduzeti, dogovoriti se s vlasnikom da se omogući prolaz ili zaobići ovaj manji dio puta kojim se izlazi na Jadransku magistralu.

Pri silasku sa Stipčeva vrha

Staza prolazi između suhozida

Staza izlazi na Jadransku magistralu i autobusnu postaju. Od ove točke treba nastaviti ravno asfaltnom cestom do sela Trolokve. Dolaskom u selo do prve kuće pruža se mogućnost s desne strane odlazak na vidikovac, s kojeg se pruža lijepi pogled na velebitsku uvalu Jurišnica. Mi nastavljamo kroz selo i uz suhozid na manju zaravan s plitkom lokvom (trenutno bez vode). Desno od lokve uz suhozid spuštamo se do raskrižja: desno 5 minuta do lijepe uvale Smojveruša, lijevo staza nastavlja prema uvali Badnjina.

Od ovog križanja staza se nakratko uspinje , prelazi manji sipar, zatim izlazi na oštri niski i surovi kamenjar. Bez vidljivog i uhodanog puta slijedom markacija stižemo do vidikovca Skok (60 m), od kuda se pruža izuzetan pogled na samu uvalu Badnjina. Nekoliko fotografija; slijedi silazak do klanca - suhog bujičnog korita kojim se dolazi do uvale Badnjina - do KT 8 (15 m). Silazak na plažu zahtijeva malo penjačke vještine i ne preporuča se početnicima i neiskusnim planinarima a posebno kada je stijena mokra.

Uvala Smojveruša

Prelazak preko grubog sipara

Oštar i nazubljen negostoljubiv kamenjar

Vidikovac - Skok iznad uvale Badnjina

Silazak kroz klanac

KT8 – uvala Badnjina (15 m) iznad plaže

Uvala Badnjina

Silazak na plažu

Pogled s plaže na klanac – kanjon

Vraćamo se klancem do odvojka na kojemu treba skrenuti desno za Cesaricu. Slijedi oštar uspon strmom travnatom padinom iz koje se izlazi na kamenjar i položeniji dio staze, koja nas ubrzo dovodi do ograđene livade. Njenim desnim rubom izlazimo na kamenjar, od kuda staza dalje vodi do zaselka Borovište, iza kojeg se izlazi na asfaltnu cestu (zaselak na topo karti nije označen, samo na HOH-u (Hrvatskoj osnovnoj karti-DGU). Nastavljamo asfaltnom cestom prema magistrali. Nakon prijeđenih 250 m skrećemo desno na stazu kojom stižemo u Cesaricu, gdje i završava ova naša avantura planinarenja na srednjem Velebitu. Nakon cjelodnevnog planinarenja potražili smo osvježenje u moru i u hladnom pivu, kojom su nas počastili domaćini – Željko Milinović i njegov prijatelj.

Izlazak na asfaltnu cestu

Dolazak do raskrižja u Cesarici, gdje i završava kružna tura ove obilaznice.

Kraj puta i pripreme za kupanje u uvali Cesarica

Nakon osvježenja u moru, nastavlja se osvježenje uz hladno pivo

U nastavku slijedi: gpx tragovi na Google Earthu, na topo karti, vertikalni profil staze te link na album fotografija koje nisu obuhvaćene ovim putopisom.

Gpx tragovi na topo karti

Gpx tragovi na topo karti

Vertikalni profil staze

3D – profil staze

LINK – Album fotografija